Moj najemotivniji film kojeg uvijek prvog preporučim za gledanje premda sam više autor igranih filmova.

Vrlo lijep osvrt na film dao je cijenjeni novina i filmski kritičar Velimir Grgić: 

Dokumentarac “Marinko”, Gerin drugi dokumentarni film nakon priče o političkom aktivistu Danijelu Galoviću Lesiju, manje-više je izgrađen na odnosu redatelja i teme, kao intimni dijalog s kamerom u funkciji ispovjedaonice. Snagu crpi prvenstveno iz samog karaktera i života subjekta iz naslova, čija se priča raspliće solidnom dramaturgijom, razotkrivajući nam komad po komad “razloga” zašto je Marinko takav kakav jest. A službeni sinopsis kaže otprilike s kime imamo posla: “On nije heroj, nije hrabar, nije pametan, nije ugledan građanin, ali ljudi ga svejedno vole. Marinko je film o dobrom duhu jednog grada, o životu, smiješno tužna priča na koju je teško ostati ravnodušan. Marinko priča svoju životnu priču ali i pjeva, pleše, govori o zavođenju.”

Tehnički, film također funkcionira; iako niskobudžetan, glavna boljka većine takvih dokumentaraca – loš ton – ovdje je izbjegnuta pa je u konačnici riječ o uistinu dobrom komadu čistog entuzijazma, koji je uspio rezultirati emocionalno snažnim segmentima, među kojima su svakako priče iz rata i Marinkov prvi posjet moru.

Prepričati što se sve događa u tih 20 minuta značilo bi kvariti užitak gledanja, a 20 minuta nije puno za provesti uz YouTube i ovu vinjetu slavonske tragikomedije.

Dokumentarac “Marinko”, Gerin drugi dokumentarni film nakon priče o političkom aktivistu Danijelu Galoviću Lesiju, manje-više je izgrađen na odnosu redatelja i teme, kao intimni dijalog s kamerom u funkciji ispovjedaonice. Snagu crpi prvenstveno iz samog karaktera i života subjekta iz naslova, čija se priča raspliće solidnom dramaturgijom, razotkrivajući nam komad po komad “razloga” zašto je Marinko takav kakav jest. A službeni sinopsis kaže otprilike s kime imamo posla: “On nije heroj, nije hrabar, nije pametan, nije ugledan građanin, ali ljudi ga svejedno vole. Marinko je film o dobrom duhu jednog grada, o životu, smiješno tužna priča na koju je teško ostati ravnodušan. Marinko priča svoju životnu priču ali i pjeva, pleše, govori o zavođenju.”

Tehnički, film također funkcionira; iako niskobudžetan, glavna boljka većine takvih dokumentaraca – loš ton – ovdje je izbjegnuta pa je u konačnici riječ o uistinu dobrom komadu čistog entuzijazma, koji je uspio rezultirati emocionalno snažnim segmentima, među kojima su svakako priče iz rata i Marinkov prvi posjet moru.

Prepričati što se sve događa u tih 20 minuta značilo bi kvariti užitak gledanja, a 20 minuta nije puno za provesti uz YouTube i ovu vinjetu slavonske tragikomedije.